Želim lek za sve!

Pre nekoliko meseci, u sred vanrednog stanja usled Korona virusa, jedan je od lekara-političara iz kriznog štaba, na konferenciji za novinare, izjavio da je „njima“ svaki pacijent važan, jer je svaki život jednako važan… Koji pacijent? Nas devet hiljada, obolelih od MS-a, nismo pacijenti? Ili nismo ljudi? Svakako smo diskriminisani.

 

Godinama nije bilo novca baš za našu dijagnozu, a bilo je para za svašta nešto… Sada se priča o novim, modernim lekovima. Za koga? Nikada nismo saznali kriterijume za dobijanje lekova, ni onda kada nije bilo tih novih i modernih lekova. Za dvanaest godina „staža“ pacijenta sa MS-om, nisam dobila ni jedan lek.

U jeku priče o uvođenju lekova za obolele od multiple skleroze, nama obolelima ukinuli su i pravo na besplatnu markicu za javni prevoz, uz neverovatno licemeran uslov za dobijanje markice. Naime, uslov je da sa sobom donesemo potvrdu o stopostotnom invaliditetu. Volela bih odgovor na pitanje čemu bi mi služila povlastica, ako bih bila sto posto invalid?

 

Dijagnozu sam dobila 2008. godine. Sve je počelo sa duplim slikama i opštom slabošću. Onda su počeli da mi se dešavaju relapsi, najpre jedan godišnje, pa dva i na kraju tri relapsa godišnje. Padala sam i ponovo ustajala, sa mukom. Taj strašan osećaj nemoći u pogoršanjima nadvladavala sam snažnom voljom, vedrim duhom, zahvalnošću, borbom za svoju decu, kojoj sam itekako trebala. Svaki put sve mi je teže padalo saznanje, da možda neću ustati. Pre pet godina, kada je moja bolest dobila ozbiljno agresivnu formu, moj lekar, prof. dr Dragana Obradović mi je uradila transplantaciju matičnih ćelija. Onako kako se to radi na najpoznatijim neurološkim klinikama na svetu, ali kod nas, naravno, uz pomoć „štapa i kanapa“ ja sam dobila tretman koji je moju opaku bolest vratila u početnu fazu. Meseci pakla za moju porodicu i mene, isplatili su se. Moja magnetna rezonanca pokazala je značajno poboljšanje.

 

Od tada, imala sam ukupno dva relapsa, posle dva užasna stresa, za pet godina. Tada je trebalo da dobijem Kopakson (Copaxon), lek koji bi dalje držao bolest pod kontrolom. Do danas nisam. Nemam vezu i ne želim je. Tražim lek za sve. Za mene, koja se borim da ostanem na nogama. Za decu, istih godina kao moja deca, koja imaju pravo da žive, zasnivaju porodice, rađaju decu. Tražim pravo na život.

 

 

LEK ZA SVE
Marija Turenjanin

Comments are closed.
Pronađite nas i na ..
Popunite anketu
MS priče