Poremećaj kretanja i mobilnosti

Poremećaj kretanja i mobilnosti

Osobe sa MS se ponekad suočavaju sa poteškoćama u održavanju bezbedne i nezavisne mobilnosti. Kao posledica se javlja značajno smanjenje ukupne aktivnosti što vodi do pojave mišićne slabosti i smanjenja funkcionalnih sposobnosti. Brojne druge tegobe mogu biti posledica produženog mirovanja. To se pre svega odnosi na: mišićnu ukočenost i/ili slabost; povećanu spastičnost; disfunkcije creva (najčešće opstipacija); poremećaj u radu srca i pluća; bolova; depresije i društvene izolacija.

 

Važno je da svaka osoba postavi sebi cij u postizanju i održavanju najvišeg stepena samostalng funkcionisanja u skladu sa mogućnostima. Bezbedno kretanje u vlastitom domu i van njega može biti jedan od ciljeva. Fizioterapeut sa iskustvom u lečenju osoba sa MS može da uradi osnovnu procenu njihove pokretljivosti.

 

Ovakva procena može da ukaže na suptilne tegobe koje se mogu tretirati pre nego što postanu ozbiljan problem. U takve tegobe spadaju:

  • Zamor/smanjena izdržljivost
  • Pad/povlačenje stopala pri hodu (naročito pred kraj dana)
  • Slabost u nogama/telu
  • Funkcionalna slabost
  • Slaba spastičnost (povišen tonus koji se pogoršava sa umorom)
  • Mišićna ukočenost prouzrokovana mirovanjem
  • Kompenzovanje deficita u pokretu („hiking“ ili podizaje kukova; nagnutost pri hodu zbog
  • slabosti noge; oslanjanje na ruke kod ustajanja)
  • Poremećaj ravnoteže (pad ili zanošenje i/ili poteškoće na stepenicama)
  • Poremećaj vida ili dodira
  • Nesiguran hod

 

Navedene tegobe mogu da utiču na samostalno kretanjanje i kada se pojave neophodno je vežbanje u cilju korekcije.

 

Tretman zamora kao nevidlljive i onesposobljavajuće tegobe zahteva promene u načinu ponašanja i življenja kao i planiranje aktivnosti na koje će se energija trošiti. Od koristi je i model 4P POKRETA – koračanje, pokretljivost, planiranje i pozitura tela. Uz to, treba izbegavati prekomerno zagrevanje, izvoditi primerene vežbe za jačanje i održavanje, obezbediti zdrav san, pravilnu isharanu i medicinska pomagala kada za to postoji potreba.

 

Neophodno je da se na početku i po završetku svake terapije hoda i koračanja uradi procena da bi se izmerio efekat zamora. Na raspolaganju mogu biti i različita medicinska pomagala kako bi se utvrdilo koja daju najbolje rezultate.

 

Razumljivo je da na početku mnoge osobe sa MS nerado prihvataju medicinska pomagala i fizikalnu terapiju. Često je potrebno da fizioterapeut radi na „promeni mišljenjaa“ obolelog od MS. Medicinska pomagala treba pomatrati kao sredstvo koje omogućava bolji hod. Na taj način se smanjuje zamor, poboljšava pozitura tela i ravnoteža, smanjuje bol, povećava izdržljvst i pravilan trening mišića koji učestvuju u koračanju. Izuzetna poboljšanja u hodu i izdržljivosti pacijenata mogu se postići ako se medicinska pomagala najpre koriste tokom vežbanje a zatim u skladu sa potrebom, za distancu, zbog manjeg napora ili kod pogoršanja za vreme relapsa.

 

Postoje brojna medicinska pomagala i važno je da fizoterapeut odredi i propiše ono koje najbolje odgovara potrebama pojedinca. Često se događa da je jednoj osobi potrebno više pomagala, za oslonac, distancu ili nešto drugo. U najčešća medicinska pomagala spadaju:

  • Potpora za stopalo
  • Štap na rasklapanje (najkomforniji su sa drškom)
  • Lagana štaka sa osloncem za podlakticu (najbolje su sa plastičnom potporom na rukohvatu i sigurnosnom manžetnom)
  • Hodalice sa četiri pokretna točkića (lagane, za društveno aktivne korisnike, sa sledećim karakteristikama: sklopivo sedište, bez visoke prečke, sa ergonomski oblikovanom kočnicom i fleksibilnim naslonom)
  • Funkcionalni elektro stimulator – nije primenljiv kod svih osoba; skup je i ne pokriva ga osiguranje; neophodno je konsultovati fizioterapeuta pre kupovine

 

Postizanje i održavanje lakog, bezbednog i nezavisnog kretanja utuče na bolje zdravstveno stanje i kvalitet života. Onda kada nije moguće, postoje brojna medicinska pomagala za osobe sa ograničenim i onemogućenim kretanjem.